San bogova

Zvuci grozno, ali rat je zapravo najbolje sto mi se ikada dogodilo. U suton svojega zivota Helena Dumont prisjeca se svijeta u kojemu je zivjela: djetinjstva, Europe finih manira i jasnih granica, bezbriznih ljeta na ladanju, a potom praska 1914., velike eksplozije rata i ljubavi koja je promijenila sve. Osim nje i njezine marokanske njegovateljice ondje vise nema nikoga. Dobrodusni otac i nepopustljiva majka, mladi engleski fotograf koji ce joj postati suprugom i njezin zlatokosi brat koji je u njega bio zaljubljen, Helenina kci... Svi koji su zivjeli u njezinim pricama sada su mrtvi, a nema niceg lakseg nego govoriti o mrtvima. Ali kako oziviti zivot, za zive? Poput svoje junakinje, jedan od najcjenjenijih suvremenih belgijskih pisaca Erwin Mortier u Snu bogova za cilj si postavlja bas to. Mocnim, lirskim glasom zene koju je mladost vezala uz doba u kojem su bogovi spavali Mortier ne samo da daje potresnu sliku jednog od najburnijih stoljeca ljudske povijesti vec nam i poklanja nezaboravnu meditaciju o prirodi sjecanja i snazi zaborava, o neizbrisivom tragu kojim nas obiljezavaju nase obitelji i nase ljubavi, o vrijednosti i ljepoti zivota koji zivimo.